Pomalo je bilo čudno popunjeno parkiralište južnog ulaza na Zagrebačkom velesajmu, no, većina posjetitelja je nažalost ipak došla na Sajam ljepote a ne na pravu sportsku dramu.

Dvorana Merix inače nije uobičajeno mjesto domaćinstava STK Zagreb, a ovog puta izbor je bio uvjetovan visokim bacanjem loptice pri serviranju gostujućeg igrača Simovića. Kako je strop dvorane vrlo visok, rekli bismo skroz do krova, izbor je bio logičan.

Utakmica zaista nije jednostavno opisati pa krenimo redom. Nevjerojatna, gotovo infarktna utakmica u zagrebačkoj stolnoteniskoj dvorani Merix. Pobjedi STK Zagreb su se vjerojatno nadali samo domaći stolnotenisači, kao i pokoji zaljubljenik u zagrebački klub. Ono što je bilo novo je izbor dvorane uvjetovan visokim bacanjem loptice temperamentnog Simovića pri serviranju, a možda bi za goste bilo bolje da igralo u dvorani u Savskoj.

Merix je doživio sjajnu atmosferu kakvu bismo uvijek voljeli viđati na stolnoteniskim utakmicama.

Glasni navijači kad je trebalo, ali fer i bez ikakvih ekscesa. Dakle, mladi Petek iz tjedna u tjedan raste i uz talent pokazuje i odličnu sportsku inteligenciju jer zaista nije jednostanov pobijediti odličnog Simovića s fantastičnim servisom i fenomenalno brzim forhendom kojeg je riječima teško opisati. Šurbek junior je započeo meč malo teže, očito su ga mučile neke sitne ozljede, ali je stisnuo zube i iz poena u poen igrao sve bolje. S druge strane Čipin je uz odličnu igru, ovog puta morao je priznati zasluženu pobjedu, pokazao i kako se radi o pravom mušketiru ovog sporta iskrenog sportskog srca, što se osobito pokazalo u meču s mladim Petekom.

Prije ovog fantastičnog meča je iskusni Japec, iako se izgledalo kako je malo pospan, rutinirano dobio meč s talentiranim Mihaljevićem koji je možda imao i malo previše respekta spram Japeca kojeg bismo čak na trenutke proglasili doktorom stolnog tenisa.

Šlager dana je, kao što je već i u legendarnim pričama uobičajeno, bio posljednji meč. Biti ili ne biti za obje ekipe. Šurbek - Simović iako svojim izgledom podsjećaju na sjajan košarkaški bekovski par odigrali su meč koji je izazivao puno uzdaha u publici (kroz rupičastu ogradu dvorane Merix su meč s puno oduševljeno gledali i brojni tenisači koji su prolazili do svojih terena), a na kraju je uz puno emocija slavio Šurbek mlađi.

I ovog puta su dečki pokazali izuzetan fair play, a temperamentni Simović koji je ovog puta ostao kratkih rukava sportski je pokazao respekt prema pobjedniku i ujedno pokazao poštovanje prema domaćinu.

Naravno, često volim spominjati temperament koji se možda ponekad čini neprikladnim, ali sjajno pokazuje koliko je u sportu bitna strast, uostalom kao i u životu. Čestitka klubovima, osobito pobjedniku STK Zagreb i nadam se da će ovakve utakmice biti poticaj mladima da se bave ovim predivnim sportom, ali i da će mnoge uspješne tvrtke nastojati pomoći razvoju ovog lijepog i dinamičnog sporta koji nikad ne zanemaruje niti odgoj mladih stolnotenisača i stolnotenisačica.